Savjeti za one koji uče i one koji podučavaju

Mnoge strane riječi su davno ušle u naš jezik, posebno za predmete i pojmove koji nam dolaze sa strane. Ipak, trebamo čuvati čistoću svoga jezika, a strane riječi koristiti samo kada svoje nemamo.

Strane riječi        Naše riječi

Avlija                     dvorište

Anemičan           malokrvan

Bagatela             sitnica, malenkost

Vajda                   korist

Veseli me           veselim se

Vizit-karta          posjetnica

Vizita                   posjeta

Detalj                  pojedinost

Egoizam              sebičnost

Elastičan             okretan, gibak, vitak

Emigrant            izbjeglica

Imitirati              oponašati

Intiman               prisan, srdačan

Komšija               susjed

Koštati                stajati, vrijediti

Lokna                  kovrdža

Maltretirati         zlostavljati

Parter                  prizemlje

Pendžer              prozor

Peškir                  ubrus

Resto                   ostatak

Pola dva, pola osam  jedan i po, sedam i po

Raduje me          radujem se

Rizik                    opasnost

Trik                     obmana, varka

Uspjelo mi je      uspio sam

Fazon                  oblik

Farbati                bojiti

Flaša                   boca

Ceker                   torba

Citat                    navod

Čudi me              čudim se

Šloser                  bravar

Šnajder               krojač

Šnala                   kopča

Šparati                štedjeti

Šaraf                   zavrtanj

Štala                    staja

Štepovati             prošivati

Štikla                    potpetica

Štrikati                plesti

Šuster                  obućar

Neke strane riječi su odavno prihvaćene, pa im ne tražimo zamjene. Naprotiv, osjećamo kao da su dio našeg jezika. Npr. jorgan, dušek, jastuk, bojiti, boca, top, puška, crkva, car, kralj, dunja, itd.

Osnovna pravopisna pravila

  1. Naš pravopis je fonetičan, a to znači da svakom glasu odgovara jedno slovo. Svaka izgovorena riječ može se napisati kako se izgovara. Koliko je u njoj glasova, toliko je slova. Ovo je pravilo za književni jezik. U narodnom govoru ima nekoliko glasova koji se čuju, ali ih ne možemo napisati. Naprimjer, glas „n“ u riječima Ana i Anka, opanak i opanka, tanak i tanka nije isti, što zavisi s kojim se drugim glasovima vezuje u riječi, s kojim se glasovima izgovara, da li je između samoglasnika, da li je pred nekim suglasnikom koji mu mijenja način izgovora itd. Slično je i sa glasom „l“ u riječima lak, lasta, luk, lupati, uloviti, polovina i s druge strane lijep, lik, lipa, plivati, ploviti. Jedan put je mekši, a drugi put tvrđi, opet u zavisnosti pred kojim se samoglasnikom nalazi.
  2. Fonetski pravopis je lakši i jednostavniji od etimološkog i povijesnog, u kojem s ečuvaju neke osobenosti iz prošlosti (čuvanje dijelova riječi pod-pisati, raz-pisati,…itd.). Novija pravopisna pravila nalažu da se piše i govori, koliko se može. Naprimjer: podsjeći, podšišati, predsjednik, …i sl. Mada često čujemo potsjeći, potšišati, pretsjednik.
  3. Azbuka i abeceda- Azbuka je ćirilićno pismo, koje je dobilo ime po prvim slovima: a-az, b-buka, kako su se prva slova nazivala u staroj azbuci. Latinica je od prvobitno latinskog pisma prilagođeno našem jeziku. U njoj su slova poredana po redu: a-b (be)-c(ce)-d (de)-otuda naziv abeceba. Azbuka i abeceda, ćirilično i latinično pismo u svemu su ravnopravni. Ako pažljivo čitate latinicu i ćirilicu uvidjet ćete da se neka slova po glasu podudaraju, neka su drugačija, dok neka nemaju nikakve sličnosti. Smatra se da je glagoljica starije pismo od ćirilice, čiji utemeljitelj je Ćirilo. Smatra se da je ovo pismo nastalo u 9. stoljeću. Vremenom je iz glagoljice nastala ćirilica, lakša i jednostavnija. U ćirilici postoji 30 slova koja odgovaraju svakom glasu. U latinici za glasove nj, lj i dž nema posebnih slova, pa se ovi glasovi pišu sa po dva slova. Kada se ova slova nađu na kraju reda u rečenici, treba ih dijeliti. Npr. ho-dža, ma-nja, bo-lji, ko-nji. Ako je u pitanju složena riječ kojoj se prvi dio završava na d, l, n, a drugi počinje glasovima ž i j, granica sloga je među tim riječima: kon-jugacija, pod-žariti, nad-živjeti i sl.
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s