Predstavljamo tradicionalne Logožar torbe „Made in Čakovec“

Na sjeveru Hrvatske u Međimurju, tačnije u gradu Čakovcu nastaju tradicionalne torbe odnosno cekeri, poznatiji i kao logožari, čije trajanje je i do 100 godina.

logožar torbe1

Iza ovih torbi je gospođa Goga Mekovec, kreativna Čakovčanka, koja ih izrađuje, osmišlja i ukrašava uz pomoć svoje obitelji, supruga Nenada i kćerke Ive. Ovi cekeri su prelijepi modni detalj za šetnju, na plaži, odlični su za kupovinu, jer su lagani, izdržljivi i jednostavno ukrašeni. Radi se o originalnom ekološkom proizvodu dugog trajanja.

Ovi cekeri su postali traženi modni detalji zahvaljujući društvenim mrežama i dobrom marketingu, a dokaz su da je svaka dobra ideja preduvjet za kvalitetan i uspješan proizvod.

logožar 2

Ukoliko želite logožar torbu, ili imate neki upit, kontakt možete ostvariti putem FB stranice: Božur by Goga Mekovec

 

Macaron kolači iz pekare Mrvica dostupni u Duty Free Shopu na Aerodromu Sarajevo

Od nedavno se u Duty Free Shopu na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu, u specijalno dizajniranim i brendiranim kutijama mogu kupiti kolači „macaron“,najpoznatiji francuski slatkiš pravljen po originalnoj recepturi, uz asistiranje najčuvenijih francuskih slastičara, pravljen u Mrvici – najposjećenijoj sarajevskoj caffe pekari.

Mrvica 2

Kolači Macaron se mogu kupiti u pakovanju od 6 ili 12 komada, dostupni su u raznim bojama i okusima. Prave se od bademovog brašna, bjelanca, cimeta, bijele čokolade, slatkoga vrhnja, đumbira ili mente, i mogu biti idealan poklon, namijenjen vama dragim ljudima, poslovnim partnerima.

Caffe pekara Mrvica otvorena je prije nešto više od godinu dana. U svojoj ponudi nudi razne kvalitetne kolače, peciva, i vremenom je postala omiljeno okupljalište, i domaćim i stranim gostima grada Sarajeva.

Francuski kolači se proizvode po originalnoj recepturi. Tako možete kupiti kolače za dijabetičare, peciva bez aditiva, kruh od pur pur pšenice sa mrkvom, domaći sladoled, američke pite – čokoladne i voćne, uz domaće sutlije i mrvicu tatli – sjajnu kombinaciju tradicionalnih bosanskih kolača – tufahije, hurmašice i baklave. Pekara mrvica nudi i razne vrste pića, a jedno od najtraženijih je gurmanska kafa (uz koju ide 5 različitih mini kolača.

 

Slap Koćuša

Koćuša Ljubuški

Na udaljenosti 12 km od Ljubuškoga i 3 km jugozapadno od Vitine, u selju Veljacima, na rijeci Trebižat nalazi se slap Koćuša. Nakon što iziđe iz ravnice podno Klobuka, riječna matica nailazi na prepreke – čvrste vapnenačke stijene – te se obrušava s visine 10 – 12 metara na širini od 30 metara. Slap Koćuša nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini slapa nalazi se više starih mlinova i stupa za valjanje sukna i pranje gunjeva, od kojih neki i danas rade.

Predstavljamo proizvode „ECO Kanjski“ iz Prnjavora

Proizvodi ECO Kanjski se mogu kupiti u svim etno-selima u BiH i kozmetičkim salonima. Prave se od jednog dijela domaćih i jednog dijela uvoznih sirovina.

ECO Kanjski

Iza proizvoda „ECO Kanjski“ je 24-godišnji  Ivan Kanjski iz Prnjavora, ugostitelj po struci, a koji je svoju ljubav prema poduzetništvu usmjerio ka proizvodnji sapuna od kozjeg mlijeka. Mnogi tvrde da je kozje mlijeko najkvalitetnije mlijeko, te se i proizvodi od kozjeg mlijeka smatraju najkvalitetnijima na svijetu. Obitelj Kanjski posjeduje svoje koze, ali se trude da i ostale namirnice koje su potrebne da samostalno  proizvode, jer je to i suština bioloških proizvoda. Malsinovo ulje nabavljaju sa otoka Pašmana u Hrvatskoj, koprivu sami beru i suše.

Sapuni iz domaće radinosti „ECO Kanjski“ se prave od jednoga dijela domaćih i jednoga dijela uoznih sirovina. Sapuni su prirodnog mirisa, koji podjeća na med ili vosak, a dodaje se i kukuruzno brašno, neven, kopriva,…itd.

Ovaj mladi poduzetnik je na ideju o proizvodnji sapuna sa kozjim mlijekom došao nakon 3 godine istraživanja i radi ih po starom receptu nalijeđenom od prabake Poljakinje, a koji je malo dorađen. U paleti postoji 5-6 vrsta sapuna i potražnja za njima je dosta dobra.

Ivanova majka proizvode ECO Kanjski predstavlja i na štandovima putem Udruženja žena iz Prnjavora, a sve vaše eventualne upite i narudžbe možete realizirati preko Facebook stranice:  Sapun od kozijeg mlijeka ”ECO Kanjski”.

 

 

15 PREPORUKA ZA KNJIGE KOJE BISTE TREBALI PROČITATI U 2016

Frode Grytten: Sobe uz more, sobe u gradu

Iako nisam ljubitelj kratkih priča, ova me knjiga oborila s nogu. Norveški je pisac Frode Grytten napisao deset kratkih priča inspirianih slikama poznatog američkog slikara Edwarda Hooper. Hooperove melankolijom obojene slike maestralno je prenio u literarnu formu, pri čemu likovi žive, vole, mrze, svađaju se, mire se… Sobe koje Grytten spominje razasute su po čitavom svijetu, a svima njima zajednička su neka egzistencijalna i ina druga pitanja, koja postavljaju likovi. Dakle, knjiga koju sam čitala krajem prošle godine, ali ću je i ove svakako ponovno uzeti u ruke…

Harper Lee: Idi, postavi stražara

Nakon Pulitzerom nagrađenog romana “Ubiti pticu rugalicu”, njegova se autorica Harper Lee povukla s književne scene. Pedeset godina trebalo je da se izda roman “Idi, postavi stražara”, svojevrsni nastavak nagrađivanog prethodnika i apsolutna prošlogodišnja književna senzacija. U novome se romanu djevojčica Scout, junakinja slavnog prethodnika, pojavljuje u svojoj odrasloj dobi, vraćajući se na američki Jug, u posjet ocu, odvjetniku Atticusu. Ukoliko ste voljeli “Ubiti pticu rugalicu”, tada je ovo naslov koji se ne smije zaobići.

Margaret Atwood: Modrobrada / Gazela i kosac

Jedna od mojih najdražih spisateljica, inače začetnica kanadskog ženskog pisma, u svojim se djelima uglavnom bavi pitanjima feminizma, te na suptilan i iznimno zanimljiv način progovara o ženama i njihovom položaju u suvremenom društvu. Attwood je dobitnica i prestižne književne nagrade Booker, a toliko ju volim da zapravo i ne znam što bih njezino preporučila. Moj prvi susret s njom bio je “Modrobrada”, a njezin novi roman koji se može pronaći na policama naših knjižara i knjižnica je “Gazela i kosac”, pa eto, birajte sami…

Miljenko Jergović: Sarajevo, plan grada

Jergović, iznimno elokventan i produktivan pisac s ovog našeg, balkanskog područja, krajem prošle godine nam se predstavio s novom knjigom “Sarajevo, plan grada”. Sarajevo, kao jedan od najzanimljivijih gradova, s nevjerojatnom prošlošću otvara se na stranicama novog Jergovićevog romana u svom punom sjaju, i to baš onako kako to jedan veliki grad i zaslužuje: ne kroz njegovu goegrafsku veličinu, jer i nije nešto velik, nego kroz veličinu njegove raje, koju Jergović opisuje baš onako suptilno, kako samo on to zna…

Cees Nooteboom: Skitnje do Santiaga

Veliki zaljubljenik u Španjolsku, u ovome romanu putuje prema Santiagu de Composteli, drevnim hodočasničkim putem, prateći tragove poznatih Španjolaca. Kroz povijest, kulturu, arhitekturu i umjetnost jedne divne zemlje, prolazeći i ne tako razvikanim turističkim krajevima, Nooteboom je iznjedrio maestralni hommage Španjolskoj.

Nebojša Lujanović: Otok boje kože

Mladi Rom, optužen za podmetanje požara u kojem je stradao jedan muškarac, bježi iz Zagreba, negdje početkom devedesetih, prema Bosni. I tu po prilici staje mogućnost prepričavanja ovog sjajnog romana, u kojem se isprepleću različite, ali podjednako tragične životne priče njegovih junaka. Ljubav, mržnja, predrasude, krivnja, pokušaji i pogreške, kriva boja kože, prokleti rat, i jednako tako proklete sudbine, spojeni su u dojmljiv roman, o kojem ćete još dugo razmišljati, nakon što zaklopite posljednju stranicu…

Jonathan Franzen: Čistoća

Američki pisac izuzetnog talenta nam se, nakon “Slobode” i “Korekcija” predstavlja još jednim odličnim gigantskim romanom, “Čistoća”. Priču o Purity Pip Tyler, mladoj skvoterici opterećenoj pitanjem tko joj je otac, Franzen je maestralno isprepleo kroz prošlost i sadašnjost, kroz različite zemlje, kontinente i nezaboravne likove, te nam tako još jednom dokazao zašto ga mnogi smatraju jednim od najznačajnijih američkih suvremenih pisaca.

Zoran Ferić: Na osami blizu mora

Još jedan domaći pisac zasluženo se našao na ovoj “must read” listi. Za razliku od iscrpnog “Kalendara Maja”, u ovome romanu Ferić svoje likove, kroz prizmu muško-ženskih odnosa, seksa, gorko-slatkih i grotesknih situacija, prati u ključnim momentima njihovih života. Iako nam ih “servira” fragmentarno, krajnji dojam ovoga romana je savršeno zaokružena cjelina, koju nikako ne smijete zaobići.

Ivana Šojat : Unterstadt

Unterstadt mi je godinama stajao na polici, da bih ga napokon ovog ljeta uzela, a onda se i sasvim oduzela. Naime, ovaj sjajan roman, inače priča o nekoliko generacija žena u građanskoj obitelji njemačkih korijena u Osijeku, roman je magične privlačnosti. Kroz obiteljsku sagu autorica je progovorila i o krvavom dvadesetom stoljeću, višeetničkom gradu, pravim i pogrešnim izborima, diktaturama i svem onom drugom sr***u u kojem se nađe mali čovjek, a da ga pritom nitko ništa ne pita… Duboka isprika autorici romana što je tako dugo skupljao prašinu. Posipam se pepelom…

Marguerite Duras: Mornar s Gibraltara

Priznajem, Mornara s Gibraltara, kao novoizdani roman francuske spisateljice Marguerite Duras, nisam čitala. Ali, zato sam čitala sve ostale njezine romane, koje sam uspjela pronaći. Jedna od najprevođenijih francuskih pisaca je ujedno i jedna od mojih najdražih, u čije knjige svako toliko uronim. Tada se posve izgubim u melankoličnom, fragmentarnom i atmosferičnom pismu ove genijalne i iznimno produktivne autorice. Likovi M. Duras su uvijek ponešto izgubljeni, na raskrižjima svojih životnih puteva, ali nekako im se uvijek više da ispiti još malo vina, nego se uhvatiti ukoštac s problemima… Pa uvijek nekako završe tako da ih taj život jednostavno dalje nosi, a da ni sami ne znaju gdje. Duras ćete ili obožavati, ili se nećete maknuti dalje od prvih nekoliko stranica, ali ako se s njom još niste susreli, svakako znate što vam je činiti…

Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Fynn

Novi roman domaćeg pisca Bekima Sejranovića već sam dobrano nahvalila u jednoj od prethodnih kolumni, tako da ću sada samo kratko. Ovaj sjajan i beskompromisan roman rijeke, začinjen alkoholom, cigaretama, drogom, psovkama, seksom i gomilom upravo nevjerojatnih likova i događaja, je obavezna lektira za 2016. godinu. I točka.

Michael Ondaajte: Divisadero

Tko o čemu, ja uvijek o “Divisaderu”. Roman kanadskog pisca šrilankanskih korijena, kojeg pročitam sigurno jednom godišnje, dakle, sad već četiri puta, predivna je i poetična priča o troje djece, odgojene kao braća, a da to zapravo nisu, koje jedan tragični događaj baca na različite strane svijeta i u različite sudbine, da se više nikada ne susretnu. Fragmentaran, postmodernistički, sa nevjerojatnim epizodama i toliko predivnim rečenicama, da sam ih morala čitati na glas dok me moja nejačad na plaži gledala u čudu, ovo je roman koji će vas obuzeti. Ne praštam ako neće. (Kao što nije obuzeo recimo mog supruga, pa se već dvije godine ljutim, i ne smije ga spomenuti, da ga ne okalja…)

Jhumpa Lahiri: Tumač bolesti

Već dobro poznato ime, Jhumpa Lahiri, spisateljica bengalskog porijekla, javnosti se predstavila sad već daleke 2000. sa zbirkom od jedanaest pripovjedaka, “Tumač bolesti”. Sasvim zasluženo, za svoju je zbirku dobila Pulitzerovu nagradu, a njezina kasnija djela sasvim su se prirodno nastavila na ovaj sjajni uradak. Elegantnim i odmjerenim stilom, Jhumpa progovara o Bengalcima, o srazu različitih kultura, nacija, religija, interesa, osobnosti, ali i o bogatom, ponekad kaotičnom, a ponekad i harmoničnom suživotu različitosti.

Pascal Bruckner: Ljubav prema bližnjemu

Jednostavno obožavam romane francuskog pisca i filozofa P. Brucknera. Uvijek njegovi romani počnu posve nevino, pa tako i ovaj. Sebastien je u najboljim godinama, uspješan, zgodan, otac, suprug, zapravo ima sve. Ali, zaključuje kako je to toliko dosadno i predvidivo, kako treba nešto novo, drugačije, posebno… I tako naš Sebastien postaje muška prostitutka, vodeći predano svoj paralelni život. I sve bi to još bilo donekle ok, da nas dragi gosp. Bruckner nije odveo u upravo nezamislive i često nemilosrdne zakutke ljudske perverzije i najnižih strasti, gdje jednostavno ne možeš vjerovati što čitaš. Oštra kritika zapadnjačkog načina života, koja će vam izbiti zrak iz pluća.

Milan Kundera: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Dobro, znam da ste to već čitali. Ali, sigurno prije dvadeset godina, i sigurno se više ne sjećate. Kako je gosp. Kundera upravo izdao svoj, sudeći prema godinama vremešnog pisca, vjerojatno posljednji roman, bio bi red da ga se ove godine malo više sjetimo. S obzirom da sam upravo ponovila gradivo i ponovno pročitala njegova dva najpoznatija romana (“Šalu” i gore spomenuti), još uvijek sam pod dojmom ovog sjajnog pisca, njegove erudicije, aktualnosti, literarne hrabrosti. Dakle, ove godine predlažem popravni iz Kundere. Neće vam biti žao.

 

Foto: Andrew Garth, Screenshot, VBZ, Fraktura, Znanje