“Nova finska gramatika”, Diego Marani, Naklada Ljevak, 2015.

Osvrt: Između trilera i sapunice

Nova finska gramatika

Roman “Nova finska gramatika” italijanskog pisca i lingviste Diega Maranija priča je o jeziku i identitetu. Zapravo o isprepletenosti i sraslosti čovjekovog identiteta i jezika. Stoga bi se moglo kao centralno pitanje ovog romana postaviti ono šta je čovjek van svog jezika, zapravo koliko istrgnutost iz vlastitog jezičkog konteksta utiče i mijenja čovjekov identitet. Identitet, dakako, nije ništa okamenjeno, niti ga hoću poimati u okvirima u kojima se on na postjugoslovenskim prostorima uobičajeno doživljava. Kao kamen, kao komad mramora koji jednom pronađen ostaje takav kakav jeste zauvijek. Svaka mogućnost brušenja, mijenjanja oblika, u startu je isključena. Jer identitet ovdje znači jednom osvojen oblik vlastitog postojanja, bez mogućnosti da se u tome bilo šta “poremeti”. Kada je jezik u pitanju, ne treba posebno pojašnjavati kakvo je naše poimanje jezika u svezi sa identitetom. Svaki prosječno informisan čitalac zna za našu jezičku zbrku, pri čemu nema ni traga onom vavilonskom nerazumijevanju, ali ima mnogo nanosa političkog koji su gori od stotinu Vavilonskih kula.

Maternji jezik

Ipak, izvan naših pojmovnih okvira, kao da se sve mora mjeriti ovdašnjim krivim aršinima, doima se da je pitanje jezika i njegovog identitetskog poimanja neodvojivo od suštine čovjekovog postojanja. Ne mislim pri tome na onu opterećenost čuvanjem “čistoće” maternjeg jezika, niti na njegovu strogo nacionaliziranu manifestaciju, već se prije svega usmjeravam ka onome što je jezik u emotivnom smislu za jedno ljudsko biće. Potreba da se ostane u svom jeziku ne znači da nam drugi jezici trebaju biti odbojni, niti znači da se treba odupirati sticanju znanja o drugim jezicima. Radi se prije svega o mogućnosti potpunijeg izražavanja, mogućnosti obuhvatnijeg percepiranja stvarnosti pomoću maternjeg jezika, što je drugačije od onoga što nam nudi jezik koji je naučen. Ovdje mogu zvučati kontradiktorno; govorim o neokamenjenosti jezika i identiteta, a insistiram na maternjem jeziku kao primarnom, da ne kažem vrhunaravnom. To ni u kom slučaju ne znači da nije moguće doći do izraza, govorim naravno o umjetničkom izrazu, u nematernjem jeziku. Jeste. Dovoljno je samo sjetiti se Nabokova, pa će nam mnoge stvari biti jasnije. Ali, sa druge strane gledano, jednako tako postoje mnogi pisci koji se, bez obzira na poznavanje nekoliko jezika, nikada nisu odvažili iskoračiti van maternjeg jezika. Jednostavno, nije bilo moguće obuhvatiti svoj unutra stvoreni svijet van stvarnosti vlastitog jezika. Pa i sam Nabokov, kažu, grcao je tražeći se van ruskog jezika.

Kako, dakle, Diego Marani u svom romanu postavlja problematiku istrgnutosti iz maternjeg jezika, te njen uticaj na čovjekov život. “Nova finska gramatika” roman je o vojniku kojeg znamo kao Sampa Karjalainena. Sampo u jeku Drugog svjetskog rata biva pronađen razbijene glave u Trstu. Nakon što ga dopreme u bolnicu, doktor Petri Friari utvrđuje da je ovaj vojnik, od siline udarca koji je pod nepoznatim okolnostima zadobio, posve izgubio pamćenje. Da stvar bude još teža, Karjalainen je izgubio i moć govorenja. Imamo, dakle, čovjeka koji je posve izgubljen u poimanju svog bića. Ne sjeća se ko je i šta je, ne govori nijednim jezikom. Perspektiva ovog romana je retrospektivna. Doktor Friari, nakon završetka Drugog svjetskog rata, pronalazi memoare koje je Sampo pisao, dopunjava ih i uz svoje komentare objavljuje pred čitaocem. Time ova priča dobija dva narativna toka. Jedan je onaj koji nam ispisuje Sampo kroz svoja sjećanja, a drugi je onaj koji nam daje doktor pišući prolog i pogovor ovih memoara. Uz to, doktor daje svoje komentare i u onim dijelovima memoara u kojima bi čitaocu nešto moglo biti nejasno dopunjava svog pacijenta. Zapravo kroz te komentare Friari piše svoju životnu priču.

O čemu se tu radi? Nakon što utvrdi stanje pacijenta, Friari pokušava da razriješi dilemu njegovog porijekla. Kako Sampo uz sebe nema nikakve dokumente, doktor na osnovu mornarske jakne koju je vojnik nosio, jer na njoj stoje inicijali S.K. i ime Sampo Karjalainen, počinje vjerovati da je vojnik Finac, kao i on sam. Sve što doktor nakon toga radi, jeste svakodnevno podsticanje Sampa u učenju finskog jezika. Što konačno rezultira da doktor izdejstvuje da Sampo bude poslat iz Trsta u Helsinki, kako bi se tamo, u finskom jeziku, prisjetio svoje prošlosti ili je iznova stvarao. Mi saznajemo kasnije, tokom doktorovih komentara u Sampovim memoarima, da se on na taj potez odlučio jer je i sam, zbog činjenice da mu je otac strijeljan u Finskoj kao komunista, rastrzan u nemogućnosti da dopre do svog jezika i svoje zemlje. Friari tako kroz vojnika Sampa projicira svoju vlastitu želju, upućujući ga u Finsku. Sampo odlazi u Helsinki, ne nalazi doktora na kojeg ga je Friari uputio, ali biva primljen u samostansku bolnicu. Tamo uz pomoć pastora Olafa Koskela, koji ga je prihvatio kao pomoćnika, pokušava da nauči finski jezik, te dođe do svog identiteta i pamćenja. Sve to čitalac saznaje iz memoara koje Sampo, nakon dolaska u Helsinki, počinje pisati. Kroz Sampove memoare mi vidimo mučnost procesa učenja finskog jezika. Nemogućnost da se u toj situaciji snađe, da se izrazi do kraja. Što više uči finski jezik, što više sluša propovijedi pastora Koskela, to postaje zbunjeniji i sluđeniji. Jednostavno, sumnja ga nagriza i on počinje shvatati da nešto nije uredu. Da je doktor, možda, napravio grešku što ga je poslao u Helsinki. Da on tu ne pripada. Konačno, ta dilema biva riješena onog trenutka kada Sampo, lutajući ulicama Helsinkija, nakon što pastor bestraga nestane jednog dana, u luci ugleda brod koji nosi ime Sampo Karjalainen. Tada shvata da inicijali i ime na njegovoj jakni zapravo nisu njegovo ime, već ime broda. Cijela konstrukcija, jedva malo izgrađenog identiteta, urušava se. Sampo odlučuje da se prijavi u vojsku, da tako, umirući za Finsku ponovo dođe do svog ja. Da kao mrtav postane Finac.

Na kraju, iz komentara doktora Friarija, koji je poslije rata tragao za Sampom jer je doznao da Sampo zapravo nije Sampo, mi dolazimo do razrješenja ovog romana. Naime, njemački špijun Stefan Klein iz Finske dolazi u Trst kako bi se, nakon kapitulacije Italije, infiltrirao u redove italijanske vojske. Da bi ostao neprimjetan, napada u tršćanskoj luci italijanskog vojnika Massimiliana Brodara, skida mu uniformu, a na njega navlači svoju. Poslije nekoliko dana Italijani hvataju Kleina i strijeljaju ga. Nije mu, kako vidimo, pomoglo preoblačenje. Međutim, vojnik koga nađu u njegovoj jakni jeste Sampo Karjalainen ili Massimiliano Brodar. Doktor Friari je u Finsku, misleći da je Finac, poslao italijanskog vojnika Massimiliana Brodara. Ovako prepričan ovaj roman je, rekli bismo, sjajan triler. U kome se ispreplelo mnogo toga. Tragična priča vojnika i kobna greška doktora Friarija. Koji usljed neostvarenih vlastitih poriva gura vojnika Sampa u potpuno strani svijet. U čijim ponorima ovaj lagano tone, ne može da se snađe i uhvati svoj smisao.

Krhka postavka

Ipak, postoji u romanu “Nova finska gramatika” mnogo nelogičnosti i umjetničke nedosljednosti. U cijelom toku ovog rukopisa – iako smo obaviješteni od strane doktora-pripovjedača da je vojnik ostao posve osujećen za moć govora i da ga ponovo mora savladati – koji jeste memoarska proza izgubljenog vojnika, sa dopunama doktora Friarija, mi svjedočimo jednom posve visprenom, misaono i jezički na visokom nivou pozicionirnog lika. Sampo Karjalainen ili Massimiliano Brodar u svojim memoarima stručno raspravlja o gramatici finskog jezika, pripovijeda veoma bistro o  svim stvarima koje vidi oko sebe. Jeste, doktor Friari nas na samom početku romana obavještava da je on taj rukopis popravljao. Međutim, koliko god da ga je doktor popravljao, lik vojnika je suviše bistar. I literarno neautentičan. Da, zaista. Jer, ukoliko smo obaviješteni da imamo čovjeka koji je posve onemogućen da komunicira, te ako on kroz manje od godinu dana počinje stručno raspredati finsku gramatiku i mitologiju, a sve vrijeme nam kroz memoare govori kako on, koliko god se trudio, ne poima finski jezik, onda nešto zaista sa tim pripovijedanjem nije u najboljem redu. Pripovjedačka ograda o tome da je Friari dorađivao, i po sjećanju dopunjavao one dijelove memoara koji su bili nejasni, posve pada. Pisac je morao ostaviti bar neke tragove te stravične povrede vojnika Sampa, da bi njegov lik imao autentičnu snagu. Ili ako ne to, onda u cilju izbjegavanja preliterarnosti ovog lika, pisac je, čini mi se, trebao roman ispisati u trećem licu, tako bi njegova preintelektualiziranost imala više smisla. Ovako, suviše je to nategnuto i neprohodno. Pa u tom ozračju i ono što je trilerski dobro izvedeno, povremeno graniči sa žanrom sapunice, jer o ovom romanu ne možete govoriti a da ga ne prepričavate u svim njegovim zamršenim vezama. Pored toga, koliko god priča o muzici finskog jezika bila dojmljiva, i koliko god bismo posredstvom toga nekako mogli zažmuriti na literarnu pretegnutost lika vojnika Sampa, ostaju još dvije ozbiljne nelogičnosti. Kako je moguće da vojnik koji je rođen u Trstu, provede nekoliko mjeseci u bolnici u tom istom Trstu, a da ga niko ne potraži ili prepozna? Nije li ova postavka suviše krhka i neuvjerljiva? Takođe, pisac nas nigdje, ili sam ja to previdio, ne obavještava kako dođe do tih memoara koje je “popravljao”. On nakon što čuje priču da Sampo zapravo nije Sampo, kreće u njegovu potragu, a memoari se pojavljuju negdje iznebuha, objavljuju se ko svete knjige. Biće da baš ne ide tako, zar ne?

Znam da književnost nije stvarnost, ali istovremeno znam da književnost, koliko god bila fikcionalna tvorevina, i to fikcionalna tvorevina ovog tipa, ne može sebi dopustiti ovolike i ovakve rupe. Diego Marani sjajno piše o finskom jeziku, ali to ne znači da je stvorio uvjerljivo književno djelo. Dobro je zamislio strukturu ovog romana, ali je nije izveo do autentičnog uzleta.

http://www.ljevak.hr

http://www.oslobodjenje.ba/

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s